Nagovor na prozno ljeto

Knjige je najlakše preporučivati onima koje poznajete jer možete pretpostaviti što bi im se moglo svidjeti. No kad ne znate kome ih dajete, književne su preporuke nezgodna stvar. U takvoj situaciji možda je najmudrije ponuditi spektar različitih dobrih knjiga pa sam to i pokušao u ovim preporukama proznih domaćica objavljenih od početka godine do danas.

Novim proznim knjigama u prvoj polovici 2023, krenimo s time, javili su se neki od najvažnijih suvremenih prozaista i prozaistica. Neki od njih nastavili su vlastitim utabanim stazama, a neki su krenuli novim smjerovima.

Prvima pripada Pavao Pavličić, koji je novim romanom Općinski pjesnik (izd. Matica hrvatska) nastavio nadograđivati svoj nemali korpus djela s elementima fantastike. Ovaj put u fokusu je vukovarski pjesnik Pavek, čije pjesme pozitivnu recepciju doživljavaju samo u rodnom gradu, jednako kao što se i pjesnik sam razboli kada ga napusti. Propitivanje tog odnosa između čovjeka, književnosti i prostora uklopljeno je, međutim, u uzbudljivu fabulu, što ovaj roman, tipično pavličićevski, čini istovremeno intelektualno izazovnim i pristupačnim širokom krugu čitatelja. I Potop (izd. Oceanmore) Damira Karakaša na tragu je nekih njegovih prijašnjih djela. Kratak je to roman (ili novela) o ljubavi i ratu, traumama i gubicima, obitelji i zavičaju (dakako, onom ličkom). Provodnu nit romana čini ljubavna veza između pripovjedača i Hane, opterećena traumama i nadolazećim ratom. Sve to ispripovijedano je poznatim karakaševskim fragmentarnim i poetiziranim diskursom koji zahtijeva tankoćutno, sporo čitanje.

Za razliku od Pavličića i Karakaša, prema novim morima u svojem opusu Brodom za Issu (izd. Sandorf) otplovio je Robert Perišić. Dosadašnju okupiranost kritikom suvremenosti Perišić je u najnovijem romanu zamijenio interesom za daleku prošlost – 4. stoljeće prije Krista, vrijeme nastanka antičke Isse (danas Vis). U fokusu romana životna je priča roba Kalije, koji s najboljim prijateljima (mačkom i magarcem) iz Sirakuze bježi na Vis i tamo sudjeluje u podizanju prvoga planski izgrađena grada u Hrvatskoj. Sve to prilika je za propitivanje odnosa između (antičkog) čovjeka, životinja i prirode, kao i niz drugih kulturoloških pitanja. Na otok se, ali u suvremenosti, novim romanom Šalaporte (izd. Hena com) prvi put otisnuo i Marko Gregur. Priča je to o neostvarenu, a zapravo lažnu konceptualnom umjetniku Jerku, koji i ne znajući započinje novi život na rodnom Prviću. Pripremajući se za inovativan umjetnički performans, Jerko zapravo propituje što je umjetnost (danas) pa je roman dijelom i (ironijski) katalog (suvremenih) umjetničkih težnja i njihove refleksije.

Među proznim novitetima skrenuo bih pažnju i na nekoliko knjiga putopisne, autobiografske i publicističke naravi. Što se tiče putopisa, u sklopu novopokrenute biblioteke Šetnje (izd. Petrine knjige, urednik Zoran Maljković) nefikcionalne putopise objavili su Pavličić i Ratko Cvetnić, dok je svojevrsni putopisni roman objavio Goran Tribuson. Pavličić čitatelja vodi na Deset vukovarskih šetnji, Cvetnić na biciklističku rutu po Turopolju (Čez pole i vrvje), a Tribuson na skitnje uglavnom zadimljenim i sumnjivim lokalitetima u domovini i inozemstvu (Landranja). U svojim Zapiscima iz dodirnutih krajeva (izd. Mala zvona) Miroslav Kirin pak donosi autobiografske, kulturološke i literarizirane bilješke s putovanja u Pariz, Kinu i po Hrvatskoj.

Osim spomenutih lokaliteta, čitateljima bih preporučio i da posjete Medveščak, točnije Voćarsku broj 5 (MSU), u kojoj će pronaći beskompromisne autobiografske zapise konceptualne umjetnice Vlaste Delimar. U novoj knjizi Miljenka Jergovića Mudrost poraza, ludost pobjede (izd. Fraktura) na svoje će pak doći ljubitelji nogometa, iako je to knjiga možda najmanje o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Nedavno je izišlo i nekoliko proznih naslova koje još nisam stigao pročitati, no ono što se o njima može saznati u najavama zainteresiralo me da ih tijekom ljeta uzmem u ruke. Odnosi se to prije svega na roman Točka poraza (izd. Sandorf) Sibile Petlevski, koji je najavljen kao „urbana obiteljska priča s kriminalističkim zapletom“, u kojoj se progovara o „zakašnjelom svjedočenju zločina i obezvrjeđenju ispovjednog narativa silovanih žena“. Roman Listanje kupusa (izd. Hena com) Igora Beleša najavljuje se pak kao roman o pet jedanaestogodišnjaka, kojima će idilična djetinjstva 1991. u Borovu „postupno prerasti u triler i horor“.

Prozna je ponuda, dakle, bogata i raznolika, štoviše, još bogatija i raznolikija nego sam ju ovdje mogao skicirati zbog ograničenog prostora. No vjerujem da su navedena djela dobro polazište, nakon kojeg treba nastaviti čitati i dalje. Jer ljeto je dugo.